Ah ....
Kraj. Nema dalje, uradila sam sve što sam mogla ili stigla da uradim.
Prvo sam sahranila iluzije, onda ideje, pa ambicije, zatim emocije i motive.
Ostala˙ mi je još nada...još nju da začeprkam, pa da mirno napustim bojište..
Ono što ja ne razumijem je kako ti neko može reći toliko laži i ne osjećati se loše zbog toga!?
Izbrisi me iz prijatelja -ja tebe necu,
vredjaj me-ja tebe necu,
misli sve najgore o meni -ja o tebi necu,
blokiraj me -ja tebe necu.
A znas zasto? -Zato sto nisam zaboravila da si mi davno nesto znacio.
Ne tražim od tebe da mijenjaš svoje navike, da zapostaviš druge zbog mene, da po cijeli dan razmišljaš o meni.. Da mi stalno govoriš koliko ti značim i da ti je stalo do mene! Ostani takav kakav si oduvijek bio... Jer ja nisam htjela da te natjeram da se promjeniš već da me prihvatiš kao prijatelja
Kada bih imala šansu da te povrijedim kao ti mene,
vjeruj mi ne bih je iskoristila nikad!
Zar zaista misliš da neko mari za tvoje suze i bol ?
Ljude već odavno zanima samo ono što mogu da ti uzmu.
A za tu tvoju tugu i suze sigurno se niko neće otimati..''
Imam hrabrosti da podignem glavu i nastavim dalje ,
da svima pogledam u oci,nemam cega da se stidim.
Nisam ja lagala,nisam varala,nisam lazno obecavala,
nisam nikog povrijedila,nisam otisla...ostala sam do kraja ...
vidjela sam ko su ''ljudi ''oko mene .
skinula ruzicaste naocale i trudim se da izmedju tih ljudi nadjem bar jednog jedinog covjeka .
|
